Ne ide mi popunjavanje boxeva. Toliko toga za reći, tako malo mjesta. Sažeti sebe u tih 210 pixela?
A ipak, jedna potpuno obična djevojka.
Sramežljivost. Kreativni nered. Neodlučnost. Čokolada. Trapavica.
„I want to be the type of girl that someone would write a song about.“
Volim pisati, ali više volim čitati.
Crinoline.
30.06.2008., ponedjeljak
Honey... I'm home!
|
Ne nisam. Nisam zaboravila. Časna riječ. Vjerujete li? Istina je. Točka. .  Izdogađalo se mnogo toga. O većini tih stvari bih mogla zaista mnogo pisati, ali mislim da vam se to ne bi dalo čitati. Iskreno, ne bi se ni meni. Sestra mi je doživjela prilično ozbiljnu prometnu (1.5.). Sjedila je na svozačkom mjestu, bila je zavezana i sve je dobro prošlo. Hvala Bogu. U prilog tome da je dobro, govori činjenica da je uspjela položiti maturu iako je zbog svega skupa mislila ići na drugi rok. Seka, volim te. Bila sam na tom famoznom natjecanju iz biologije... Rezultati? 2. mjesto. Zlato izmaklo za bod. Mah, nema veze. Kao da nema važnijih stvari u životu. Kao zakašnjeli rođendanski dar frendice su mi kupile Mladi mjesec. Fali Edwarda, ali u tome je valjda i cijela napetost knjige. Hvala plijateljice... vojim vas.  E da, navršila i ja petnaestu godinu. Stalno mi svi govore da izgledam starija nego što jesam. Više nisam sigurna bih li to trebala prihvatiti kao kompliment ili nešto drugo. Iznenadila sam se u nekim osobama. Drago mi je da jesam. Možda nikada ne bih saznala da su prilično drage. O nekim sam ljudima tjekom minule školske godine više puta mijenjala mišljenja. Budimo iskreni, samo o jednoj. Naporna je. Stalno slijedi mene i N*. O čemu god priča, priča u množini, kao «mi». Dosadna je. I onako me općenito živcira. Ja ju toliko očito izbjegavam da je to jednostavno preočito. A ona se valjda pravi da ne kuži. Zar ne razumije da ponižava samu sebe? Dođe mi da se posvađam s njome samo zato da više ne priča sa mnom. Ali ne mogu joj u lice sasuti sve što mislim o njoj. Osim što ju izbjegavam, mislim da sam prilično fina prema njoj. Doduše N. kaže da joj ponekad odlično poklopim. Nesvjesna sam toga, ali znam da su to valjda oni odgovori kod kojih se jednostavno trudim ne biti bezobrazna. Onako, na granici. Licemjerna sam. Dvolična. Zbilja jesam, ogovaram ju iza leđa. Čak i sada. A to joj ne bih mogla reći u lice. Bilo bi mi žao. Nje ili sebe? Mislim da imam problema s konfrontacijom. Ne, znam to. *N. je Prijateljica s velikim P. Ah dobro, idemo dalje. /nisam HDZ fan, samo da se zna/ Napisala sam najdulju zadaćnicu u svom petnaestogodišnjem životu. Tri i pol strane, esej na temu «Moderni buntovnici – Prometejevi sinovi i Antigonine kćeri». I onda sam ju morala čitati. Uf. Prije sam u zadaćnicama jedva popunila stranu. Mislim da mi blog pomaže u tome da svoje misli pretočim na ekran/papir.  I da, poslala sam putopis na literarni natječaj za eseje. Hmda. Nije bila moja ideja, samo da se zna. Naravno, nisam ništa osvojila. I nisu javno osramotili ljude koji ne znaju što je to esej, hvala Bogu. Prvi razred opće gimnazije uspješno sam završila sa mnogo većim prosjekom no što sam ikada očekivala. Prosjekom koji po mom mišljenju nije normalan za gimnaziju. Ipak, hvala profesorici iz fizike što mi je poklonila ocjenu. Iako zbilja nije bilo potrebno. (N., sigurna sam da se pridružuješ toj zahvali, zbog sebe, ne mene, kao što bi netko mogao zaključiti.) Zadnji dan škole obilježila je sramotna nesloga razreda, bježanje od gore spomenute prijateljice (ne N., one druge), kupanje u odjeći i pijanstvo treće prijateljice. Prvi puta da sam vidjela osobu toliko pijanu i nisam imala pojma što da radim. Cura nije mogla doći k sebi ni povratiti nakon više od tri sata! Na kraju smo pozvali njezine roditelje. Navodno je pričala malo previše na putu kući. I za kraj od 22. do 27. sam sudjelovala u Ljetnoj školi mladih biologa. Održala se u Baškim Oštarijama, koje se nalaze između Gospića i Karlobaga, na nadmorskoj visini od gotovo 1000 metara. Lijepo je pisalo da će biti planinarenje. Crinoline je to zamišljala kao šetnju i bila na kraju bila presretna što je kupila nove gojzerice. To je zbilja bilo planinarenje, po markiranim planinarskim putevima, na nekim mjestima čak strogo: 3 točke čvrsto, četvrta traži oslonac. Kada dođete na sam vrh toga, znate da je bilo vrijedno. Samo zbog tog pogleda. Samo zbog vjetrića koji pirka na vrhu. Samo zbog ushita. Samo zbog opasnijeg povratka.  Pozdravljam obje Petre, Kristinu, Anđelinu, Leonu, Sabinu, Gorana, Ines, Ivanu i Kristijana. I voditelje: molekularca, botaničarku, zoologa, ... Hvala vam što ste mi pokazali prirodu u svom svjetlu.  Zamislite da se vozite u malom, krcatom Twingu, jedan je prozor posve otvoren i propuh vam zanosi kosu dok u CD playeru svira do tada nepoznata, smirujuća glazba koja vam se svidjela na prvi ton i tu melodiju tjedan dana ne možete izbiti iz glave... U to sam se zaljubila. Još uvijek vaša, Crinoline. R.I.P. Osjećam se kao da se najednom na nebu stvorio veliki sivi oblak i zastro mi sunce. Mislim na tebe, iako te nisam dobro poznavala. Kći mjesečine te voli. Uživaj dječače. Čuvaj nas.  |