Ne ide mi popunjavanje boxeva. Toliko toga za reći, tako malo mjesta. Sažeti sebe u tih 210 pixela?
A ipak, jedna potpuno obična djevojka.
Sramežljivost. Kreativni nered. Neodlučnost. Čokolada. Trapavica.
„I want to be the type of girl that someone would write a song about.“
Volim pisati, ali više volim čitati.
Crinoline.
17.11.2008., ponedjeljak
Krašolina.
|
Kada sam došla u prvi razred nikoga nisam poznavala i sama sam sjela u treću klupu u sredini (tamo me poslala mama), kraj mene je sjela jedna djevojčica (isto na nagovor mame). Ona je bila prva osoba koju sam upoznala u svom razredu. I jedina osoba koju sam poznavala u prvom srednje. Znate kako izgleda Ariela, mala sirena? E pa ona joj je dosta slična, samo što ima smeđu kosu.       Pogotovo ova prva slika – totalno ona. Tvrdi da joj nos stoji nahero. Na što ja počnem kolutati očima. Jer ako itko između nas dvije ima razloga za iskompleksiranost, to bi bila ja, a ne ona. Krašolina je jedina od mojih 'real life' prijatelja koja zna za ovaj blog. Ali dobro, nisam ni ja bedasta, ucjenjujem ju time što sam ju registrirala na jednom forumu pa znam lozinku. =Đ Krašolina je na moj nagovor pročitala Sumrak, iako baš i nije fan čitanja knjiga. Tek toliko da me ne gleda u čudu kada spominjem Edwarda. Kaže da joj se svidjela, ali da će za ostatak ipak čekati filmove (iako je i dosta dogurala u Mladom Mjesecu). A i mislim da je bila njezina ideja da mi za rođendan kupi Mladi Mjesec (je da sam se ja nekih mjesec dana žalila da ga nikako ne mogu nabaviti u knjižnici xD). Krašolina i ja uvijek zajedno sjedimo. Zapravo, to se kakti podrazumijeva, nitko nas nije ni pitao za sjedenje. Zna se da će Crinoline i Krašolina sjedit zajedno. U prvom razredu, kada je jednom nije bilo u školi, jedna djevojka je izjavila da me je čudno vidjeti bez nje. Krašolina je oduvijek bila napredna, pa je tako u vezi već... hm... 3 godine. Njega ponekad smatram debilom (jer se nekad tako i ponaša), ali je u principu dobar.  Često crtkaram ovakvu sliku, nalazi se i u veceu koji je odmah preko hodnika od našeg razreda. Ja sam u ružičastoj haljinici i s kovrčavom kosom, a ona je ova s ravnom kosom i u žutoj haljinici. I time sam iskoristila sve boje svojih markera. I često me baš ovako vuče za prst. :) Krašolina me često zna ne slušati. Jednom sam joj pet puta (bez pretjerivanja) ponovila kako pada kiša, jer sam cijelo vrijeme imala dojam da me zapravo opet ne sluša, da bi ona, nakon nekih pola sata zapanjeno izjavila: «Gle, pada kiša!». Smijala sam joj se tri dana. Krašolinine bilježnice su pune mog ružičastog štambilja na Belle iz 'Ljepotica i zvijer' kojeg sam, doduše, tek nedavno nabavila. :) Krašolina mi može reći 'crkni' pa da obuzdavamo smijeh tokom cijelog najdosadnijeg sata njemačkog i započnemo mačevanje tehničkama. Krašolina želi štikle i preljev za kosu. ;) Krašolina se obično previše živcira zbog škole i zato nam je klupa uvijek adekvatno ispisana. Krašolina nije vična nošenju kišobrana. Nisam ni ja. U prijevodu: često smo mokre. Zna me naživcirati i naljutiti, ali Bože moj. Apsolutno me svi prije ili kasnije počnu živcirati, obično ni krivi ni dužni. Ali na nju se ne možeš ljutiti dugo, i da hoćeš. Živciranje je katkad povezano s spomenutim ne obraćanjem pažnje. I živciranjem oko škole. Krašolina voli kada su ljudi oko nje veseli. Krašolina je jako društvena i svi ju vole. Krašolina je baš Krašolina s razlogom. Krašolini je danas rođendan i nadam se da uživa u dugo željenom St. Oliver parfemu. :) A ovo je moj dodatak rođendanskom daru.  Krašolinice moja najdraža, sretan ti rođendan! Tvoja Crinolinica. :)  |