Crinoline.

21.12.2008., nedjelja

Sramota, sanjanje i ljubičasti kaputić.

22. 11. 2008. pamtit ću kao datum na koji sam uspjela osramotiti se kao nikada u životu. A nije da se nikad nisam sramotila – upravo suprotno.

Bila je subota, izlazak – mislila sam da će vrhunac večeri biti spoticanje na… najkraće rečeno, stepenicu. Ali ne, to nije bio ni početak. Ni blizu.

Neću vam reći o čemu se radi. Too embarrassing. *shame*

Kaže jedna frendica da je kao iz tinejdžerskih filmova. Samo što u stvarnom životu nećete odjednom otkriti drugu stranu svoje osobnosti, pobijediti sramežljivost, umjesto treme osjetiti opuštenost, otkriti neki novi talent ili nešto slično.
Jedino se možete osramotiti kao nikad.

Photobucket


Snovi su nešto fascinantno.
Ne vjerujem u ona praznovjerna tumačenja iz sanjarica, npr. (copy/pastano):
LJEPILO
Vidjeti ljepilo - očekuju vas brige i nesuglasice u ljubavi. Držati ljepilo - osoba kojoj sada baš niste skloni, uvjerit će vas u svoje prijateljstvo i dobre namjere i steći će vaše povjerenje. Upasti u ljepilo - sudska parnica za vas će loše završiti.

LEPTIR
Vidjeti leptira - uskoro ćete biti nenadano obradovani, ali vrlo brzo nakon toga očekuje vas period teških razočaranja. Ako leptir leti - očekuju vas ljubavne zgode. Loviti leptira - kratkotrajna sreća. Zbirka leptira - izražava vašu okrutnost.


Moji snovi obično sadržavaju puno više od držanja ljepila i gledanja leptira. Pojavljuju se prijatelji, poznanici (fascinantno mi je kako mogu jednom vidjeti neku osobu i onda ju sanjati), pretapaju se scene (jednom sam iz neke drvene barake završila u nekom velikom hodniku sa klupama/ljuljačkama, podsjećao je na brzi vlak – a onda sam najednom pričala s Brooke iz Tree Hilla), uglavnom – nešto se događa.

Logika kakvu znamo je zaboravljena, vrijeme i prostor podložni volji, ljudi koje najmanje očekuješ iskaču niotkuda.

Snovi kao predviđanje budućnosti? Moš' mislit.
Kao da o tome jesam li sanjala crveni ili ljubičasti cvijet ovisi kako ću sutra napisati neki test, hoću li konačno (pošto stalno kasnim) zakasniti na bus, hoću li mi neka lova pasti s neba i slično. Da, baš.

U snovima se nalaze poručice naše podsvijesti, koje uspijevaju doći do nas tek kada nam pažnju ne odvlače vanjski podražaji nego smo posve opušteni. Možemo sanjati i nešto što se dogodilo, prisjetiti se nečega, ali i to je potaknuto nečime što se dogodilo tokom dana, makar nam se to činilo nepovezano. Podsvijest je fenomenalna. Stvarno je.

Photobucket


Već i ptice na grani znaju da spavamo u REM fazi. Tada su aktiviraju jedino očni mišići, a cijelo je tijelo opušteno. (REM = engl. Rapid Eye Movement) Moždani valovi koji su tada prisutni vrlo su slični onima kada smo budni.
Jeste li ikada vidjeli nekoga kako sanja? Kaže moja profesorica iz psihologije da to izgleda strašno, kao da netko ima epileptični napadaj ili nešto slično.
Baš bih to voljela vidjeti. :)

Spavanje je gubitak vremena? I ne baš. Iako bi bez spavanja imali puno više „svjesnog“ vremena, ono bi bilo mnogo manje kvalitetno. Dok smo besvjesni punimo baterije, tako da u budnom stanju funkcioniramo što bolje možemo.
U nonREM fazi (bez snova) odmara se naše tijelo, a REM faza je za obnavljanje mozga. One se u noći redovito izmjenjuju, ali misli se da je REM faza povezana za pamćenje i učenje, pa tako djeca i studenti imaju dužu fazu snova.

Vjerojatno znate da se sna sjećamo samo ako se probudimo u REM fazi. Imam prijateljicu koja posve uvjerena da ne sanja, a ja joj tvrdim da sanja, samo se ne sijeća. Ali ona (iako zna da se sna sjećaš samo ako se probudiš kada ga sanjaš) je tvrdoglavo tvrdila: „Ne, ja ne sanjam!“
Počela se predomišljati kada je profesorica psihologije rekla da oni koji ne sanjaju ne mogu normalno funkcionirati. Njezine riječi imaju valjda veću težinu od mojih. Nda.

I tako vam ja lutam po internetu – po stranicama o spavanju i sl. (obožavam se nekorisno informirati na internetu) i na svakoj naravno stvari o REM, nonREm, bla, bla. Ali evo jedne zanimljivosti:
Bez problema možete ostati budni do kasno u noć? Čak, štoviše, ponekad ne možete zaspati do kasno u noć? (Kao ja.) Teško se budite ujutro, ali nije vam ni najmanji problem spavati do podneva? (Kao ja.)
Utješne novosti za vas su: to nije (samo) lijenost!
Za spavanje je važno to što se noću povećava razina tzv. „tamnog hormona“, odnosno melatonina – on nam pomaže da zaspimo. Kod većine odraslih, melatonin se počinje proizvoditi oko 10 sati navečer, a kod tinejdžera tek oko 1 sat ujutro! (Kao, zbog puberteta.) Utješno, zar ne?

Ovaj sam dio naglas pročitala mami, ispada da ipak nisam kronični slučaj ljenivitisa! *yay me*

Photobucket


Jeste li se ikada naglo probudili i otkrili da se ne možete pomicati? I, vjerojatno, počeli paničariti kada ste se morali vraški potruditi da pomaknete prst? Ja nisam, ali to je (u većini slučajeva) ipak posve normalno. To se događa uslijed stresa ili teške iscrpljenosti. To se zove privremena paraliza i stvar je u tome da je vaš um budan ali tijelo još spava. Ja bih premrla od straha.
To što nam je tijelo tokom snova paralizirano je prirodna obrana – da ne bi činili naše snove.

Još jedna meni jako zanimljiva pojava je lucidan san.
Jeste li ikada sanjali, a da ste bili svjesni da sanjate? E to je to. I kada ste tako lijepo svjesni svog sna, navodno možete njime upravljati. Ja jesam sanjala da sam bila apsolutno svjesna da je to san, ali nijednom mi nije palo na pamet da si sama stvorim radnju. Jednostavno sam bila kao neki pasivni promatrač – pogotovo ako je san u trećem licu. A uopće nije čudno lucidno sanjati – to možda radite svaku noć, ali se jednostavno toga ne sjećate. Zapravo, možda mi i je palo na pamet da si sama konstruiram radnju – ali to se nije dogodilo u nijednom od snova koje pamtim.
Ako prije niste čuli za lucidno sanjanje, samo to što ste pročitali ovaj odlomak i što ste postali svjesni toga, može vam se dogodite da doživite prvi.
Inače, ako imate želju ovo probati, na internetu bez problema možete naći neke smjernice za pomoć pri lucidnom sanjanju.
Ono u principu dolazi s oznakom „koristiti na vlastitu odgovornost“, jer vam se može dogodi da izgubite vezu sa stvarnošću, odnosno granicu između realnog i sna (pošto možete raditi štogot zaželite).
Stoga, sretno!

Inače, lucidni se snovi povezuju i s astralnom projekcijom (duh izvan tijela). A kod toga se se savjetuje još veći oprez jer se, navodno, može dogoditi da zapnete u astralnoj projekciji, a tijelo vam ostane u komi. Tako da... nije baš za svakoga. :)
Ali voljela bih probati. Javim vam ako dođe do nekih novosti. ;)

Photobucket


Jedan od najljepših snova koji mi sada padaju na pamet:
Ja i jedan dečko sjedimo usred neke prazne sobe, svaki na svome stolcu, nagnuti jedan prema drugome i šutimo. Ta je tišina tako prisna i ugodna i uopće nema potrebe ispuniti ju nepotrebnim riječima. Soba je prazna i pusta, nema svjetla, ali jednostavno je lijepo... i prisno.

Jednom sam sanjala da je netko rekao da je Krašolina poginula, ali ja sam bila uvjerena da nije i da me samo zezaju, pa sam razgovarala s svakakvim ljudima i bila zamalo uvjerena da je istina – nisam sigurna je li sam bio lucidan ili nije – ali ona se pojavila na kraju sna, živa i zdrava, nasmiješila se i bila sam joj čudna. Heh.

Iz jednog sna, od prije više godina sam zapamtila da sam imala posteljinu na uzorak kvadratića iz matematičkih bilježnica. (??)

***

„Čiji je ljubičasti kaputić?“, znaju ljudi često upitati u poslijednje vrijeme.
Moj. :)
Isprva sam htjela neupadljivi crni, ali nije bilo broja pa sada imam ljubičasti. Baš je dobro ispalo
Nažalost, školska ga je torba praktički silovala i sada je mjestimično pun onih mucica. Savjeti? :)

Photobucket
Želim vam svima sretan, ljubavlju ispunjen Božić i prekrasnu nadolazeću 2009!
I lijepo gledanje The Filma. Jedva čekam. ;)

I... Slatko sanjajte! :)

<< Arhiva >>