Crinoline.

05.03.2009., četvrtak

Pahulje.

Ovo je pahulja: *
I svaka je različita. Sadržajem. Gle:

*

Švrljam po drogeriji dok kozmetičarka prijateljici čupa obrve i najednom započne ona pjesma. Njena najdraža. Izmami mi osmijeh na lice.
(Zapravo nemam pojma odakle mi da ti je to najdraža pjesma. Je li? o.O)

Jedva se iskobeljam iz gusto zbijenih stolaca u kafiću i začujem prve taktove te iste pjesme. U praznom veceu sa smiješkom odmahujem glavom dok si gledam odraz u ogledalu. A odmahujem dijelom zbog toga što je taj kafić zadnje mjesto na koje bih smjestila tu pjesmu.

Mislim da je to najjasniji znak koji ću ikada dobiti.
Napiši više taj vražji post, Crinoline!

Cause it's a bitter sweet symphony this life...

Nadam se da je dobra verzija i da ne šteka... trenutno baš nemam čime poslušat. :)

*

Najdraže mi je nakon zamornog školskog dana u busu staviti empetri u uši i isključiti cijeli svijet. Nekako najjače doživim pjesmu dok kroz prozor gledam u poznati prolazeći krajolik, ili čak zatvorenih umornih očiju s onim poznatim osjećajem kretanja. Napuni mi baterije.
(Ali to ipak djeluje uglavnom najbolje kada sjedim sama. I ne volim baš previše dijeliti empetri s nekim pa da imam samo jednu slušalicu. Ajmo radije razgovarati. To mi je također među najdražim stvarima.)

Jednom sam u takvoj situaciji uspjela ne skužiti da se bus pokvario. Primijetila sam odjednom da se svi počinju dizati i gledala u čudu što se događa.

Da snimam spot za neku pjesmu, sigurno bi to uklopila. Zapravo ne, to bi činilo većina spota.

Djevojka kraj prozora sa slušalicama u ušima i očima koje gledaju nešto više od krajolika koji prolazi kraj nje. A bus (ili vlak) bi, za razliku od mojeg bio više prazan nego pun. Možda bi bio mrak, a kraj nje bi prolazila svjetla grada. Možda bi bila prigušena kapljicama koje se slijevaju niz stakla.

A spot gorespomenute pjesme apsolutno se savršeno uklapa u taj okvir.

Photobucket
love_bus_by_Orzz

*

Slučajno sam naletjela na pojam psihički vampir.
Pročitajte to.

U ovome sam pronašla opis djevojke iz razreda. Samo što je ona to uspjela dovesti do novih ekstrema (pomoću religijskog fanatizma) i završiti na psihijatriji. A ja si ne mogu pomoći da se zbog toga ne osjećam bar posredno krivo jer sam ju počela izbjegavati već prošlo polugodište. Izbjegavati, jer sam takva da ne mogu reći "odjebi", makar svaka stanica moga tijela vapila za tim.

*

Mama i tata su se vratili u školu. ^^
Mama uči osnove informatike, a tata osnove engleskog. Ne briljiraju baš. Napokon su se prisjetili kako je "lako" ići u školu.

Tata ima smiješan naglasak.
Mama gleda u monitor gotovo prestravljeno. I smiješno drži miš. I sporo tipka, pa ju je sram kad se sjeti kako ja "štrikam".
Mislim da ih je u dubini duše strah novih stvari. Zaboravili su se igrati. Jer znam da sam sve što znam o računalu naučila igrom. Zabavljanjem. Iz znatiželje.

*

Trebala bi nekamo zapisivati ideje za ovaj post. Pišem ga već neko vrijeme i svake stvari koje se sjetim zaboravim kada dođem pred monitor.

A pred monitorom baš i nemam previše inspiracije. Kako i bi, kad sam na fejsu, na emesenu, možda skidam koju pjesmu, stavljam slike na računalo i igram se u PhotoScapeu ili pretražujem DeviantART, Flickr, Photobucket (mislim da mi to nikada neće dosaditi ^^). Često usput i grickam nešto prigodno (danas sam smazala posljednje sušene brusnice). Pa budem i malo žedna.
Poanta? Ipak hvalabogu da nemam još i funkcionalne zvučnike. xD

*

Trenutno sam, jasno, u Wordu. Uvijek pišem postove u Wordu.
A ovaj je poseban. Slovenski. O da.

Bold (B) je Krepko (K).
Italic (I) je Ležeče (L).
Underlined (U) je Podčrtano (P).

Slobodno se odvalite smijat.

*

Konačno sam pronašla ovo: ^^
(prosvijetlila me sekica)

Možda u prvo vrijeme malo pretjeram s entuzijastičnim korištenjem, ali proći će me.
Valjda. ^^

*

Pitam se kako izgleda studij kreativnog pisanja.
U Lijepoj Našoj to ne postoji. Ima nekih radionica… (Da, i kopanje po internetu u vezi takvih stvari također oduzima pažnju od pisanja posta.)

Na to me potakla knjiga koju čitam: bilješka o autorici otkriva da je završila studij kreativnog pisanja. A knjiga mi se jako dopala.
Ako vas zanima: Čuvarica sestre svoje, Jodi Picoult.

Doris Lessing, dobitnica Nobelove nagrade za književnost (2007.), rekla je da pisci nastaju u obiteljima u kojima se čita.
Uf, teška sreća.

Tata mi je još u osnovnoj školi čitao knjige na principu "dvije stranice s početka, dvije sa sredine i dvije s kraja". Vau.

Mama mi guta ljubiće. Znate za Barbaru Cartland? E to. Žena oborila Guinnessov rekord u broju romana (piše na omotu). A među svim tim knjigama – pročitate jednu jedinu i znate radnju svake. Likovi su uvijek isti: ona je mlada, nevina, skromna, inteligentna (makar baš i ne vidim tragova inteligencije) i, naravno, prelijepa djevojka plemićkog podrijetla koja se nađe u nekoj životnoj situaciji na koju nije navikla i sva je sirota izgubljena i treba joj muška potpora i pomoć i da se netko brine o njoj (jer nedajbože da bi mogla biti samostalna). Uglavnom uvijek ima neko neobično/zanimljivo/slatkasto ime: Gracila, Orina, Udela… Elfa (?). On je najmanje deset godina stariji od nje, cinik koji se davno razočarao u ljubavi, o njemu se priča u društvenim krugovima i redovno se za njega lijepe udane žene (a njemu to odgovara jer ih ne treba oženiti, u dubini duše je još uvijek povrijeđen, a zapravo su mi žene samo objekti), jako pametan, autoritativan, načitan. Uvijek se uz njega veže imenica vojvoda Ovo, lord Ono, markiz Neki… Ime je spomenuto dva puta u prosjeku. A onda ju upozna i zaljubi se u nju i više nije cinik ogorčen životom i više ne može zamisliti da je s nekom drugom prepredenom ženom kada je ona tako mlada i neiskvarena (i nema pojma kako se rade djeca)…
I usput površno uplete neki povijesni događaj.
Redovno joj ona prvi izjavi ljubav. A onda i ona shvati da ga voli/prizna mu svoju ljubav. Oh, kako dirljivo.

Majko Božja. Zatupljuje.

Nije da sam umišljena… ali i ja bih mogla napisati pametniju knjigu. Jako teško napisati 700 knjiga na principu copy/paste. I još ni nemaju baš impresivan broj stranica. Kako ima uopće volje to pisati? A nisam baš ni primjetilo neko poboljšanje stila.

Mami, naravno, nije jasno kako mi može biti zanimljivo nešto poput Harry Pottera. Rekla sam joj da ću joj dati da pročita ovu knjigu koju sada čitam. Osudila ju je prema naslovu.

Uglavnom, kreativno pisanje…
U mojoj školi ima nešto što se zove kreativci. Ali ja sam prokleti putnik. Pa maltretiram vas. :D

A zapravo, pošto nemam pojma što želim učiniti od života... radionica zvuči bolje od studija.

*

Jesam li vam se odužila za izbivanje? *trep trep*
Neću se izvlačiti, da sam naumila napisati post (kao ovaj koji sam započela prije tjedan dana kada sam čula onu pjesmu), napisala bih ga. Lijenost. Da. *zijev*

A sada se bacam na zaostatke. Zapravo ih ni nemam tako puno... samo sam propustila ostavljati komentare.

Volim vas sve. <3

Photobucket
Hair by ~smilingatstrangers Nema apsolutno nikakve veze s postom, samo sam htjela staviti tu sliku. Možda izražava moju podsvjesnu želju da želim plavu kosu ili zvijezdastu špangicu. :)

P.S. Okej, priznajem, moje pahulje izgledaju više kao zvijezdice. Nema veze.

<< Arhiva >>