Ne ide mi popunjavanje boxeva. Toliko toga za reći, tako malo mjesta. Sažeti sebe u tih 210 pixela?
A ipak, jedna potpuno obična djevojka.
Sramežljivost. Kreativni nered. Neodlučnost. Čokolada. Trapavica.
„I want to be the type of girl that someone would write a song about.“
Volim pisati, ali više volim čitati.
Crinoline.
15.03.2008., subota
3... 2... 1 ...
|
Gledam u ekran. Hvata me neko uzbuđenje, neka trema. Na blog.hr-u pritišćem gumb: Kreiraj svoj blog. Rekoh k vragu i sve, briga me što će netko reći - JA ću ovo napraviti. Ja to hoću. Ja to mogu. (kao ona mala lokomotiva, hehe) Ako moja desetogodišnja sestra može samo tako otvoriti neki bezvezni blog, mogu i ja skupiti hrabrosti i otvoriti malo manje bezvezan blog. Pa ja sam prvi srednje, a ona četvrti osnovne! Pravim se dobrom starijom sestricom i nudim pomoć, čisto iz znatiželje, da vidim kako se u tome radi. Piece of cake. Smišljam nadimak. Krijesnica? Ne. Firefly? Tako mi je fora, ali ne. hmmm..... Zita? Orina? (moje zaporke na natjecanjima) Ne. Hoću nešto originalno. Usput gledam razne blogove za koje sam samo bez nekog posebnog razloga utipkala adresu, tek tako da vidim koje to osobe imaju, po meni, zanimljiva imena. 99% tih blogova je neaktivno. Neki nemaju niti jedan post! Neki su jednostavno bezveze. Ovi koji su aktivni također nisu baš nešto. Ali bitno da su sva zanimljiva imena popunjena.... Evo primjera: [sanjar] [fallen] [zacarana] [vila] [frozen] [fairy]. Ili, za neke malo manje kreativne: [maja] [matea] [sanja] [tajana] [tina]. No, vratimo se mi na mene.  Kushtrava? Ne. Raschupanka? Ne. Loknica? Premišljanje... ali to je već zauzeto. Ne. Antigona? Zanimljivo, ali.... Ne. Prosvjetljenje. Crinoline. Provjeravam je li zauzeto...........Nije! Voila! Crinoline it is! Da objasnim: proizašlo iz moje zaluđenosti onim starinskim širokim haljinama, onim prekrasnim ženstvenim linijama krinolina. *sanjarski smješak titra na mom licu* U biti to je malo kontradiktorno, jer ja jako rijetko obučem i suknju, a kamoli haljinu. Jednostavno se osjećam nelagodno. Al' zapela sam baš za ovaj nadimak, i to je to. I tako blog stoji neka 3-4 tjedna neaktivan. Et tu, Brute, mi fili? E neću. Čvrsto sam odlučila. Ja to mogu, sjećate se? I tako sada u Wordu pišem prvi post, dok mi majčica sa vrata prijeti s ciljem da se maknem iz kompa. Šutim i trpim. I ponekad se bezobrazno usprotivim. A i sama znam da previše vremena provodim za kompom. *uzdah* Gledam što sam do sada napisala i zaključujem da mi nešto nedostaje. Par riječi o Crinoline. O meni. Jednostavno svratite pogled u box... A razlog zbog kojeg sam čekala baš do danas... Natjecanje. Biologija. I da, ja sam jedna od onih koji žele samo jedan normalan komentar na post. (osim ako vas nešto pitam, nešto zaboravite reći i takve stvari...) Quality over quantity! Hvala.
|
