Ne ide mi popunjavanje boxeva. Toliko toga za reći, tako malo mjesta. Sažeti sebe u tih 210 pixela?
A ipak, jedna potpuno obična djevojka.
Sramežljivost. Kreativni nered. Neodlučnost. Čokolada. Trapavica.
„I want to be the type of girl that someone would write a song about.“
Volim pisati, ali više volim čitati.
Crinoline.
13.05.2009., srijeda
...
Umjetnost je izreći mnogo u malo riječi. Tu ste negdje sada sigurno pomislili da će ovo biti cijeli post, zar ne? E pa, nekako mislim da bi to bilo varanje. Znate ono, slika govori tisuću riječi i to.  U posljednje vrijeme nekako dosta fotografiram. I drago mi je kada mi pohvale fotografije. Mislim da je to skroz najnormalnije. (Da mi je drago, ne da me hvale.) Inače, ako vidite nekoga kako fotografira s fotoaparatom oko kojega je omotana crvena gumica za kosu, postoji vrlo velika vjerojatnost da sam to ja. Strgao mi se poklopac za baterije.  Sve gornje fotografije su Copyright by Crinoline. Jeste li se ikada zapitali što mi to točno u boxu znači da obožavam kvazi-cvjetove? Kvazi-cvjetovi zapravo nisu cvjetovi. To je puno cvjetića koji čine jednu cjelinu. Kao kod ivančica. I tratinčica. Koje obožavam. :D *** I opet imam mnogo planova za ljeto. Kao i skoro svako ljeto. Želim raditi. Željela bih da me starci puste samu s prijateljicama na more, ali to nije izgledno. Uopće. Želim okrečiti sobu. Jer mrzim njen trenutni izgled. Željela bih jedini zid bez prozora/vrata obojiti u neku tamnu boju. Plavu, ljubičastu... ? Ostale bih zidove okrečila bijelo. I nacrtala nešto po njima. Sve ormare i okvir od kreveta bih obojili u tu neku tamnu boje, istu kao što je i zid. Stavila bih svijetlosivi sag, kupila novi luster i neki fora moderni stolac s kotačićima i zrcalo koje bi visilo na zidu, pošto je jedno veliko uspjelo biti razbijeno. [Srušilo se samo od sebe, časna riječ, ja sam spavala i nisam kriva. Sa sestrom sam zaključila da se na njega spustila neka nesretna muha. :Đ] I naravno, skroz bih promijenila raspored namještaja, jer trenutno je takav da gori jednostavno ne može biti. Eh, da. I pojačala izolaciju stiroporom iznutra, ionako mi se nešto čudno događa sa zidovima. Mislila sam da me starci baš neće podržavati u tome, da će mi reći da sam zamislila gluposti i da se manim ćorava posla. Tatin komentar je bio da ne mogu farbat ormare, ali ja planiram skinuti lak s njih marljivim šmirglanjem pa šta bude da bude. :D Mama je čak rekla da mi je plan dobar. Ah, bar najjeftinija varijanta, to je sigurno. *** Imam vam ogromnu želju ovo reći već neko vrijeme: Da pišem postove toliko često koliko razmišljam o njima, imala bih novi post maltene svaki dan. Nasmiješite se za mene. :) |